Dào (道) središnji je pojam u daoističkoj filozofiji. Obično se prevodi kao "Put", "Staza" ili "Tijek", ali nijedna engleska riječ ne obuhvaća ga u potpunosti. Znak 道 izvorno je značio cestu ili put — nešto čime se hoda. U daoističkoj se uporabi njegovo značenje proširilo na temeljno načelo koje leži u podlozi sveg postojanja: izvor iz kojega sve nastaje, obrazac po kojem se sve mijenja i odredište kojemu se sve vraća.

Dào se ne može primjereno definirati, a tradicija to otvoreno priznaje. Prvi redak Dàodéjīnga (道德经) kaže: 道可道非常道 (Dào kě dào fēi cháng dào) — "Put o kojem se može govoriti nije stalni Put." Svaki ga opis svodi na nešto manje od onoga što jest. Ipak, cijela tradicija postoji kako bi praktičara dovela u usklađenost s nečim na što riječi mogu samo upućivati.

Obilježja

Dào nije božanstvo, sila ni entitet. Nema volju, osobnost ni sklonosti. Točnije ga je razumjeti kao način na koji stvari prirodno jesu — urođeni poredak stvarnosti prije nego što joj ljudski pojmovi nametnu kategorije. U klasičnoj se književnosti Dàou dosljedno pripisuje nekoliko kvaliteta:

Praznina (虚 Xū). Dào je prazan u smislu da nije ispunjen fiksnim oblikom. Ta praznina nije odsutnost — ona je beskonačan potencijal. Poput prazne posude koja može držati bilo što, praznina Dàoa preduvjet je svakog stvaranja. U kozmološkom slijedu Wújí (无极, Bezgranična praznina) predstavlja tu kvalitetu.

Prirodnost (自然 Zìrán). Dào djeluje bez sile, izvještačenosti ili umjetnosti. Čini ono što čini zato što je to njegova priroda, a ne zato što pokušava postići neki ishod. Rijeke teku nizbrdo ne zbog napora, nego zbog prirode. Sjemenke postaju stabla ne zbog namjere, nego zbog urođenog obrasca. Zìrán — "samo od sebe" — način je djelovanja Dàoa.

Nedjelovanje (无为 Wú Wéi). Dào djeluje bez djelovanja. To ne znači pasivnost ni nečinjenje. Znači djelovanje koje prirodno proizlazi iz situacije, umjesto da joj se nameće. Voda ne pokušava pronaći najnižu točku — ona jednostavno teče onamo. Tu kvalitetu nenaporne učinkovitosti opisuje Wú Wéi.

Povratak (归 Guī). Dào djeluje ciklički. Sve što se pojavi naposljetku se vraća svojem izvoru. Taj povratak nije gubitak ni uništenje — on je dovršenje. Dan se vraća u noć. Dah se vraća u mirovanje. Kretanje se vraća u odmor. Dàodéjīng kaže: 反者道之动 (Fǎn zhě Dào zhī dòng) — "Vraćanje je kretanje Dàoa."

Kozmološki slijed

Dàodéjīng, 42. poglavlje, opisuje kako Dào stvara svijet:

道生一，一生二，二生三，三生万物。 Dào rađa Jedno. Jedno rađa Dvoje. Dvoje rađa Troje. Troje rađa Deset tisuća stvari.

Ovaj se odlomak preslikava na kozmološki slijed koji strukturira cijeli Wudang borilački sustav:

Sam Dào prethodi svakoj diferencijaciji — izvan imenovanja ili kategoriziranja. Jedno je Wújí (无极) ili Tàijí (太极) — prvo pojavljivanje ujedinjenog postojanja. Dvoje je Liǎng Yí (两仪) — Yīn i Yáng koji se razdvajaju u zasebne sile. Troje je međudjelovanje Yīna, Yánga i njihova dinamičkog odnosa — stvaralačko načelo koje proizvodi svaku daljnju diferencijaciju. Deset tisuća stvari (万物 Wànwù) predstavlja punu raznolikost očitovanog svijeta.

To nije drevna metafizika odvojena od prakse. Kurikulum Sānfēngpài fizički utjelovljuje taj slijed: praksa Wújí (meditacija, mirovanje) → praksa Tàijí (ujedinjeni tok Yīn-Yáng) → praksa Liǎng Yí (razdvojeni izraz Yīn-Yáng) → puni sustav formi i primjena. Trening ponavlja kozmologiju.

Dào i Dé (德)

Dào ima prateći pojam: Dé (德), koji se obično prevodi kao "vrlina", "moć" ili "urođena priroda". Dok je Dào univerzalno načelo, Dé je način na koji se to načelo očituje u pojedinačnim stvarima. Svaki entitet ima vlastiti Dé — svoj poseban način izražavanja Dàoa. Dé stabla jest rasti prema gore i puštati lišće. Dé vode jest tražiti najnižu točku. Dé ljudskog bića ostvaruje se življenjem u usklađenosti s Dàom — prirodnim djelovanjem, bez prisilnog napora, u skladu s vlastitom situacijom.

Dàodéjīng — temeljni daoistički tekst — nazvan je po oba pojma: Klasik (经 Jīng) Puta (道 Dào) i njegove Vrline (德 Dé).

Dào u Wudang praksi

U kontekstu Sānfēngpài, Dào nije predmet filozofske rasprave, nego kvaliteta koju treba utjeloviti kroz praksu.

U vježbanju forme, usklađenost s Dàom znači kretati se prirodno — bez nepotrebne napetosti, bez prisilnog napora, bez nametanja volje tijelu. Forma teče zato što joj struktura tijela to dopušta, a ne zato što je praktičar mišićima gura u oblik. Zato je Sōng (松, opuštanje) temeljno fizičko načelo: opušteno tijelo kreće se u skladu sa svojom prirodnom mehanikom, što znači u skladu s Dàom.

U borbi, usklađenost s Dàom znači odgovarati na ono što se doista događa, umjesto nametati unaprijed određen plan. Načelo Tàijí "praćenja" (随 Suí) — kretanje s protivnikom umjesto protiv njega — izražava to. Praktičar koji se bori protiv Dàoa gubi. Praktičar koji teče s njim pobjeđuje.

U kultivaciji, usklađenost s Dàom znači raditi s prirodnim procesima tijela, a ne protiv njih. Qìgōng njeguje Qì olakšavajući njegovu prirodnu cirkulaciju, a ne prisiljavajući ga u umjetne obrasce. Nèidān (内丹, unutarnja alkemija) pročišćava tjelesne supstance slijedeći prirodni slijed transformacije — od Jīnga do Qìja do Shéna — a ne nametanjem vanjskih formula.

U svakodnevnom životu, usklađenost s Dàom znači primijeniti gore opisane kvalitete — prirodnost, nenametanje, cikličku svjesnost, responzivnost — na sve što praktičar čini. Tradicija ne odvaja trening od življenja. Kako treniraš, tako živiš.

Dào nije nešto što praktičar postiže. To je nešto što praktičar prestaje ometati. Uklanjanjem navika napetosti, sile, krutosti i izvještačenosti — kroz godine prakse — ono što ostaje prirodna je usklađenost s načinom na koji stvari jesu. To je ujedno najjednostavnija i najteža stvar na svijetu.